U posljednje vrijeme mainstream mediji u BiH, daju značajan prostor sudskim postupcima.

Posebno se to odnosi na krivične postupke, a teritorijalno, Kanton Sarajevo.

Pogledajmo uobičajeni slijed medijskog praćenja jednog krivičnog predmeta.

Obično, mainstream mediji, ujutro, na svojim web stranicama, ili TV kanalima, objavljuju vijesti, gdje se osumnjičeni lišavaju slobode, hapse, a nerijetko znaju i objavljuju ime policijske akcije.

Ponekad se odabrani mediji zateknu na mjestima tih hapšenja, da snimaju i slikaju izvođenja osumnjičenih, i to objavljuju na svojim portalima.

To budu udarne vijesti, pogotovo na web portalima, ujutro, kada većina ljudi pije kahvu, i tako budu i najčitanije.

Manji web portali, obično prenose vijesti ovih većih, glavnih.

Ponekad, odabrani mediji snimaju, slikaju i objavljuju privođenja osumnjičenih u Tužilaštvo, naravno, uvijek dobro pretpostavljajući kada će se to desiti.

Zatim idu vijesti da Tužilaštvo traži određivanje pritvora.

Sljedeći dan idu vijesti da je održano ročište za određivanje pritvora.

Zatim da je (najčešće) određen pritvor od 30 dana.

Zatim vijesti da je odbrana uložila žalbu na Rješenje Suda kojim se osumnjičenima određuje pritvor.

I na kraju, ide vijest, da je Žalba odbijena, i da ovi ostaju u pritvoru.

Stiče se utisak da svake sedmice bude po jedna policijska akcija ovog tipa.

Na svaku od policijskih akcija ovi mediji imaju materijala, da drže tenziju gledalaca/čitalaca, najmanje sedam dana; nova sedmica, nova akcija, i sve iznova.

Kada se izvještava, rijetko (skoro nikako) se kritički komentariše bilo koja od tih policijskih akcija.

Pitaju se, ponekad, advokati tih osumnjičenih za komentar, ali je tada, što je i normalno, ovima teško, skoro nemoguće, dati bilo kakav komentar, pa najčešći komentar bude „nemam komentar“.

Ako slučajno nekom od osumnjičenih ne odrede pritvor, ili mu ga ne produže, to se ili nikako ne objavljuje, ili se objavljuje pri kraju emisije ili pri dnu teksta.

Dakle, to je interes mainstream medija;

prati policiju, tužilaštvo, i piši im „bravo, bravo“, jer biće opet neka akcija.

Gledateljstvo ili čitalaštvo shvata kontekst te priče kao „ne bi ga bez razloga hapsili“, „sigurno je kriv“.

I na kraju, čak i kada htjeli biti drugačiji, narod voli upravo ovako; hljeba i igara;

Tamo gdje se daju komentari ispod vijesti, raja komentariše („goni“, „hapsi“, „'ta će on“, „e baš neka su ga..“, „dolijao“) klikće i refreshuje, u iščekivanju novih vijesti u vezi hapšenja i tako do sljedeće policijske akcije.

S druge strane, i oni koji nisu mainstream, pogotovo, ne smiju objavljivati u kontru, odnosno mišljenje ili stavove druge strane.

Takođe, niko ne smije se dovoditi u pitanje svrhu policijskih akcija, bez obzira što, u posljednje vrijeme, nemaju nikakav ishod, ni rezultat, osim samih hapšenja.

Jedini koji nešto pokušavaju su pravi nezavisni novinari, kojih je vrlo malo, a njihov domet je zbog toga što nemaju novca, vrlo ograničen, pa njih većina smatra čudacima, a njihove objave, teorijama zavjere.

Njihove vijesti, iako najčešće istinite, zbog svega gore navedenog, u našoj zemlji nemaju normalan efekat, za razliku od evropskih zemalja, gdje ponekad zbog tekstova nezavisnih novinara, premijeri podnose ostavke i padaju vlade, kao što je to bilo u Austriji.

Naprotiv, kod nas se, u tom slučaju, ponovo u mainstreamu, jednostrano, daje najveći (jedini) prostor „žrtvama“ pisanja nezavisnih novinara, koji te novinare proglašavaju, negativcima, saradnicima tajnih službi i daju im najgore atribute, opet bez mišljenja druge strane.

Zaključak,

većina glavnih medija iako nemaju mnogo zaposlenih (pogotovo web portali) imaju višemilionske godišnje prihode.

Možda im veliki dio tih prihoda donose upravo vijesti u vezi hapšenja i sa suđenja.

Oni, po mom mišljenju, iz bilo kojih razloga, imaju interes da jedna strana, ona jača (policija, tužilaštvo, sud) pobijedi.

Živimo u vremenu kada se polako gubi prenošenje informacija, a počinje kreiranje informacija.

Kako ovi mediji takvim izvještavanjem utiču na tok i ishod sudskih postupaka, i zašto, čitamo u sljedećem blogu, aBd.

U ovom blogu ne izražavaju se činjenice već samo mišljenje njegovog autora.